|
|
| < | studeni, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Bez tebe drveni
konjici tuzno stoje
dodji, iz plave boce se pojavi,
bar jednu zelju ispuni
i dodaj svetu malo boje...
Trenutno posljetitelja na blog-u:
RJEŠENJE ZAGONETKE:
ŽELIM:
Želim da sve bude kao nekada,da me ne plaše sjenke minulih dana,sjećanja duga kao u laži kao u snu....nadam se....samo želim da si tu....ne tržim puno?kad sam?....želim da sve krene ponovno...moguće je,znam,vidim...al neko stalno koči taj vrtuljak koji bi odvrtio najljepšu priču...no ipak se nadam,možda jednom ga niko ne uspije zaustaviti...et to usitinu želim,samo da bude kao nekada...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Ime mi je Kristina (Tinamb)...
...majka me rodila i na svijet donijela 27.06.1991.g....
Pohađam matematičku gimnaziju u Slavonskom Brodu....idem u 2.g...upala sam u super razred mogu reći......što volim a što ne...volim folklor (ineče plešem u FAB-u),svoj razred,mamu,tatu,seke,brata,ma volim ja ustvari puno toga i još nekoga al ne smijem reći koga...definitivno ne volim kukavice,paukove,kišu,svađu...
iznimno cijenim svaku osobu koja ce mi sve reći bez prikrivanja makar bilo ne baš lijepo i teško za shvatiti....mislim da treba uzeti sve što ti život pruža da budeš zadovoljna osoba (ipak jednom se živi) i ova mi je rečenica zakon-''...Kako nevidljivo izbrisati ime,Kako u ljetu naci lice zime,sve se moze uciniti ali ne i sakriti,treba naci razlog
da to pokrijem...''
...toliko ako mi što padne na pamet napišem...
Evo par slikica mene (da znate ipak kako izgledam,al bit će ih još)
Hrvoje (Plavi)
-on ja o tom čovjeku nemam riječi jer me fascinira iz dana u dan...imala sam s njim nešto što su rijetki imali...sve u svemu super je on...ostatak čuvam za sebe...jer ima i negativnih stvari o kojima ne želim,nek svatko stekne svoje mišljenje o njemu(a ne na temelju moga)...no super je on,ipak na prvom mjestu je...
ŽELIM:Želim da sve bude kao nekada,da me ne plaše sjenke minulih dana,sjećanja duga kao u laži kao u snu....nadam se....samo želim da si tu....ne tržim puno?kad sam?....želim da sve krene ponovno...moguće je,znam,vidim...al neko stalno koči taj vrtuljak koji bi odvrtio najljepšu priču...no ipak se nadam,možda jednom ga niko ne uspije zaustaviti...et to usitinu želim,samo da bude kao nekada...(Čekam samo poziv tvoj,makar prazne riječi,bit će dovoljan mi znak da još nije gotovo....Svaka nova godina je slatka,nepredvidljiva,u danima budućnosti,hiljadu mogućnosti,sve će se promijeniti,ali šta će tebe, šta će mi zamijeniti???)
Kornelija (Kony)-ona je moja mala divna kumica,koja se simpa smije,i koja će sve dati da se čovjek nasmije ako je tužan...pusa
Patricija (Pata)-ona, je divna razigrana curica koja će cijelu vječnost biti djete u duši...super je i tu je,uvijek...
Dea i Megi
-e njima dvijema skidam kapu s glave,jer bez njih dvije svaki osmjeh,suza bili bi bezvrijedni...skidam kapu...
Matea-moja luda velika
Jelena
-cura ma treba ju upoznat...
Miško-čovjek kojem nema ravnih...
Maja i Valentina-njih dvije ko rođene druge,mogla bi samo tipkati i tipkati
Slaven
-taj dečko je mrak,s njim se nasmijem uvijek,al zna on biti i ozbiljan
A ovo su slike još ljudi o kojima zbilja sve najbolje...
Promjene ne dolaze izvana, barem ne u cijelosti i ne one velike, životno važne. I dok to ne shvatim, da se ponašam isto kao i do sada. Možda u tome i leži bit zrelosti? Možda je zrelost onaj trenutak kad shvatim da je ključ mog života u mojim rukama i da sam ja jedina osoba koja može nešto promijeniti. Vanjski utjecaji mogu biti kratkoročno rješenje, mali valom promjene koji čeznu za onim velikim, najvećim i najbitnijim valom. Mali valići predstavljaju osvježavanje boje na maski koju svako jutro navlačim na lice i svaku večer, prije spavanja skidam. No onaj veliki val, najbitniji val... val je mog unutarnjeg zadovoljstva.Val je to koji donosi smirenje, zadovoljstvo i mir. Val je to koji donosi ljubav prema njemu i prema drugima. Val je to s kojim sam rođena i koji je dočekao dobar vjetar, pravi trenutak,koji me poveo na čarobno putovanje vlastitih vrijednosti i prihvaćanja.
Kod nekih se taj val pokrene ljubavlju druge osobe, osobe koja vas prihvaća sa svim manama i vrlinama(kao kod mene).no kd nekih se probudi nakon događaja kada ih nebo upozori na greške i pokaže snagu vala koji se u njima nalazi. Kod nekih se val pokrene čitanjem nekog teksta, slušanjem glazbe, gledanjem nekog filma... A znate što je najzanimljivije? Najzanimljivije je to što te promjene ne trebaju biti i često nisu graciozne ne zahtijevaju vatromet i veliku pumpu.
Jedino što zahtijevaju je da čarobnom valu dopustite da s vašeg lica skine masku koju ste sami sebi nametnuli. Trenutak kad otkrijete svoje pravo lice, zadovoljni sami sa sobom upravo onakvima kakvi jeste. Trenutak je to kad je taj val na svom vrhuncu, kad ispire grijehove prošlosti i donosi prekrasnu budućnost. I onda ćete shvatiti da promjena ustvari nije promjena već jednostavni povratak na ono istinsko u vama,baš kao što sam i ja shvatila....kažu-život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam oduzmu dah....meni je dah oduzet i mogu reći da je to najljapša stvar,kad vam ga neko oduzme i vi ostanete paf....želim da primjetite taj mali val u vama i da vam neko oduzme dah na najposebniji način kao što je to učinjeno meni...
pusa svima....
Get your own Chat Box! Go Large!
Kao da sanjam i dobro i zlo
oduvijek sama zivim po svom
videla sve sam lazne heroje
ljude i boje umorne
Da li si ti moje svjetlo koje trazim
da me vodi kad je tamna noc
kroz ta mjesta razna lica gledam prazna
krijem te u uglu oka svog
Vrijeme kad svako izdaje svakog
ja svoje snove zagrlim jako
tajne sa neba u oku tvom
mozda i ja sam nasla dom
Da li si ti moje svjetlo koje trazim
da me vodi kad je tamna noc
kroz ta mjesta razna lica gledam prazna
krijem te u uglu oka svog
Korakom bez daha ulicama straha
sama sam na strazi, najdrazi
sjenke sto me prate nebo bez svjedoka
vidim strah na licu proroka
Da li si ti moje svjetlo koje trazim
da me vodi kad je tamna noc
kroz ta mjesta razna lica gledam prazna
krijem te u uglu oka svog
Da li ti si taj, da li ti si taj
koga trazim ja
da li ti si taj, koga trazim ja
P.S. (za meni posebno dragu osobu koja mi je na jako lijep način obilježila život,i na tome ti zaista HVALA...)
Laku noć, dame i gospodo
Eto, i ova predstava je završena
Nadam se da ste uživali u njoj
Bilo je zadovoljstvo glupirati se za vas sve ove godine
Nadam se da ćemo se još videti u nekom drugom gradu
Na nekoj drugoj predstavi
U nekom drugom cirkusu
Samo jednom se voli...sve su ostale sljedeće/i...i činim pravu stvar,ne spominjem te ja...jezik pregrizem da ne bi opsovala,da ne bi opsovala ovaj život što ga dijeliš na pola i kada poželim te ja....počinješ razumit prvi puta da jedno smo na vani a drugo smo iz nutra...vjerujem da nije sve onako kako izgleda....
Susrećem se često s ljudima koji su u potrazi za odgovorima, pojašnjenjima ili razlozima zašto im se nešto događa...i prolazim, i sama kroz takav periode u životu i sasvim mi je razumljivo da se traže odgovori, razlozi ili objašnjenja....jer nitko od nas ne voli živjeti u neznanju...Nitko od nas ne voli završetak bez objašnjenja...jer za svaki događaj mora imati barem donekle valjan razlog...no za neke stvari, u trenutku njihovog događaja, nema objašnjenja....
Nema olakšanja jer nema razloga zašto...nema olakšanja jer nema objašnjenja...nema olakšanja jer nema odgovora na naše pitanje "zašto baš..." Jednostavno ga nema, jer vjerojatno nisam spremna na odgovor!!!Nisam spremna za razlog...jer neću razumjeti objašnjenje...i to mogu prihvatiti što mi donekle olakšava da i ne pitam ono "zašto" jer istinski vjerujem da se baš sve događa s dobrim razlogom, još boljim objašnjenjem i da ću prije ili kasnije dobiti ili shvatiti odgovor na moje pitanje "zašto".
Znam da među nama ima onih koji vrte u neodobravanju glavom, otprilike jednak broj kao i onih koji se slažu s ovim...no tražim li odgovor, razlog, objašnjenje...dobit ću ga...prije ili kasnije.
A dok ga ne dobijem, ostavljam vas uz jednu malu priču koja bi vam mogla bar malo olakšati i pojasniti što želim reći,da ne postavljate ono "zašto" pitanje...
Dva anđela putovala su svijetom i jedne su se večeri zaustavili prenoćiti u bogataškoj kući. Obitelj ej bila nepristojna i umjesto da ih ugosti kako treba, u velikoj, bogato uređenoj sobi za goste, anđele su smjestili u hladan podrum.
Dok su se spremali prileći na drveni pod, stariji je anđeo primjerio rupu u zidu i odmah ju je popravio. Mlađi ga je anđeo pitao zašto je to učinio na što je stari odgovorio: "Stvari nisu uvijek onakve kakve nam se čine"
Slijedeću večer odlučili su prespavati u vrlo siromašnoj kući, u kojoj su živjeli vrlo ljubazni farmer i njegova žena. Iako su imali malo, podijelili su sa anđelima svoju hranu te im ponudili da prespavaju u njihovom krevetu dok će oni spavati u malj štalici. Kada je svanulo, anđeli su pronašli svoje domaćine u suzama. Njihova jedina krava, čije mlijeko su prodavali kako bi preživjeli, naglo je uginula. Mladi je anđeo ljutito upitao starijeg anđela kako je mogao dopustiti da se to dogodi. "Prva je obitelj imala sve i još si im ti pomogao" ljutito je govorio "dok druga obitelj nema gotovo ništa i to je podijelila s nama, a ti si pustio da njihova krava umre?!?" - "Stvari nisu uvijek onakve kakve nam se čine" odgovorio je stariji anđeo
"Dok smo spavali na hladnom podrumskom podu, vidio sam rupu u zidu gdje je škrti i opsjednut bogatstvom gazda čuvao svoje zlato. Zazidao sam tu rupu, kako ga gazda više ne bi pronašao. Prošle noći, dok smo spavali u bračnom krevetu naših domaćina, Anđeo smrti došao je po domaćicu. Rekao sam mu da umjesto nje, uzme kravu. Stvari nisu uvijek onakve kakve nam se čine."
Ponekad je upravo ovo ono što se dogodi kad stvari ne odvijaju onako kako mislim da bi trebale...samo vjerujem da sve što se događa, bilo dobro ili loše, događa se sa dobrim razlogom te da prije ili kasnije ide meni u korist....To ću možda shvatiti tek godinama kasnije, kad se dogodi upravo ono što se trebalo dogoditi, a što se ne bi dogodilo da se stvari prije nisu događale na način na koji su se dogodile...
Zvuči zamršeno? Komplicirano? Možda malo, ali vjerujem da je ustvari izuzetno jednostavno...kada situaciju počnem kao kockice slagati u mozaik,sve će mi odjednom dobiti smisao i dobit ću sve odgovore koje sam tražila, sva objašnjenja za kojima sam čeznula i sve razloge koje sam u tom trenutku spremna prihvatiti...
Samo se malo trebam strpiti i sve će se kockice, prije ili kasnije, poslagati na svoje mjesto...
jučer je bio mojoj maloj kumici rođendan!!!!!nisam bila doma cijeli dan pa tako nisam došla do kompa da ti otipkam post...evo zgrabila sam prvu priliku da ti ga posvetim....da znaš da te zaboravila nisam.....želim ti sve najbolje,a posebno zdravlja jer s tim dolazi sve ostalo...
Nitko drugi nije kao ti,ti si posve svoje vrste,jedinstvena,potpuno originalna i neponovljiva.Nevjeruješ u to,ali nitko drugi nije kao ti-odvijeka dovijeka.I svaki čovjek koga voliš nije nikakav običan čovjek.Iz njega zrači neobična privlačna snaga.i ti po njemu postaješ drukčija.Možeš mu reću:
,,Što se mene tiče,ne moraš biti nepogrješiv,bez pogrješke i savršen.Ja te ipak volim...''
e pa ja ti želim da i dalje nastaviš biti posebna kao što i jesi i da se glasno smiješ,da niko nikada ne zaboravi na tebe i na tvoje vrijednosti...pusa velika samo za moju kumicu najdražu i oprosti što nisam jučer napisala post već tek danas....pusa
